Da mi je kuna za svaki put kad me netko pitao što znači naziv bloga… Imala bih makar za jednu juhu iz vrećice, na akciji :)

Zašto Soul Soup Stories? Blog sam zamislila kao mali virtualni dnevnik, moj doživljaj svijeta oko sebe, svih lijepih i manje lijepih iskustava koja su me gradila, praznila mi i hranila dušu i naučila me živjeti i uživati. Pisanje je moja samopropisana terapija. Kao što nam, kad smo bolesni ili umorni, tijelo okrijepi topla, domaća juhica (ili boca jegera, ali ostanimo na juhi za sada ;)

Kako sam sazrijevala ja, tako su evoluirali i blog i moje pisanje. Pa tako više nema nekih rubrika koje sam inicijalno ubacila. Želim pisati o onome što osjećam, posvetiti se onim pričama koje mi ne daju mira dok ih ne zabilježim. Nisam vrhunski pisac, ali sam iskreni pisac. Drago mi je kad mi kažu da se to osjeti. Boli koje dopiru kroz moje tekstove su stvarne, proživljene boli. Tako i buđenja i spoznaje,  doživljene su i moje. Nikako drukčije mi ne bi imalo smisla.

I dalje me veseli isprobavati nove recepte, posjećivati mjesta s finom hranom, odbingati dobru seriju, ići u kino, putovati, no već dulje nemam toliki poriv ovjekovječiti sva ta iskustva na blogu. Pa mi se činilo poštenim maknuti te rubrike :)

No zato su osvanule neke nove. Poezija, jer bih voljela više zaći u taj lirski, jezgroviti svijet.

Kratke priče su preživjele jer ih pišem i dalje. U njima treniram svoju maštu. Veseli me i što su neke od ovih priča ukoričene.

I šećer na kraju, meni najdraža rubrika, Tri točkice. To su tekstovi koji me najviše pune i prazne, u kojima najviše vidim daljnju putanju mog malog virtualnog broda. Nadam se da ćemo i dalje ploviti zajedno :)

Osvanula je i Piši mi, ako ti poželiš nešto napisati meni. Pucaj, tu sam ;)

Btw, ja sam Sanja (sada Peulić, nekada Smiljanić), hvala što si svratio/la :)