Snjegović

Dragi F., Šetala sam jučer Maksimirom. Znaš da je to moja terapija. Jedna od. A znaš i da mi trenutno treba terapija. Mislim, ne znaš, ali možda pretpostavljaš. Krenula sam „svojom“ rutom, oko trećeg jezera, no odlučila sam ovog puta promijeniti smjer. Pustila sam noge da me same vode. Bez plana. Barem jednom bez plana. […]

Mrlje

  Za koga sam ja ginuo u ratu, mater vam jebem?! Za pederčine i glupače?? Kad se sad sjetim, vraćam se kući, sretan što sam živ i što mi se rodio sin, i što me dočeka? Prvi put vidim malog, kad ono barbika mu u rukama i umrljan crvenom šminkom od one kurvetine! Pa mater […]

Ljubav, kao

  Sjedim na podu dnevne sobe. Ne na parketu jer glas majke o čuvanju bubrega i jajnika se utisnuo preduboko, pa sam potonje smjestila na sigurno, na čupavi debeli tepih. Jajnici mi možda i neće trebati, ali neka je bubrega. „Kad sam zadnji put usisala?“, pomislim dok mi niti tepiha škakljaju ogoljeno dupe. Zaključim da […]

Meci iznad Bukovca

  Anka sjedi za kuhinjskim stolom pored prozora, vjerna svom jutarnjem penzionerskom ritualu – kavi, tostu s pekmezom i novinama. Taman što je s vijesti iz svijeta prešla na zbivanja s estrade, mir joj prekine buka izvana.   „Priča je ovo iz grada U kojem sve osim pravde vlada Tu se svatko za sebe grebe […]

Kišni ljudi

  Pljuštalo je od jutra. Umjesto da dopustim da mi kiša u startu pokvari dan, odlučim obući svoje nove gumene čizmice koje sam dobila na poklon. Niskih sara, tamnoplave s bijelim točkicama i satenskom mašnom s prednje strane. Netipične za mene, ali naprosto neodoljive. Obula sam ih na svoju, kao i uvijek, tamnu kombinaciju i […]

Polumjesec tvoje kože

  Čuju se dva kratka zvona na vratima. Jan otvara vrata i pušta Marija u stan. „Alo seljačino, šta ne otvaraš? Stajao sam dolje ko usplahirena vjeverica“, upada Mario bez pozdrava. „Pa znaš da me portafon jebe, treb’o si zvat.“ „A zaboravio, jebi ga. Uletio sam iza neke babe koja me još udavila s nekim […]

Ožiljci

  Bila je sigurna da je odabrala dobar dan. Idealan. Četvrtak. Dan ni simo ni tamo. 9 navečer. Tko bi došao u posjet u 9 navečer? Oproštajno pismo je bilo spremno. Počela ga je pisati uz čašu vina, završila uz treću. Dvije muhe jednim udarcem. Trebalo joj je snage. I za pismo i za ono […]

Stubište

  Sretale su se svako jutro u stubištu. Gđa S. bi išla na posao, a gđa M. vodila djecu u vrtić. „Bože koja kokoš“, pomislila bi gđa M. dok bi gledala susjedu onako utegnutu u rano jutro – uske tamne pencil suknje, košulje koje su joj stajale kao salivene, obavezne cipele na petu, crveni ruž… […]