Mala svijeća koja prkosi mraku
Belgijske praline od nekog tko me voli
Čaša finog crnog vina
Najdraža deka boje koju ne volim
I ok sam
Baš nekako jesam
Jer znam da sam ostavila trag
Tamo gdje je trebalo
Tamo gdje se broji
Podsjete me na to
Porukom
Pozivom
Lijepim riječima koje ne očekujem
Više ionako ništa ne očekujem
Nisam ni u nekad ni u bit će
Samo sam u sad
Amira i Štulić mi sviraju
Svijet je pun nespojivih spojeva
Različiti – a isti
To se duše prepoznaju
Volim to
Zalijevam takve odnose
Ustajem i plešem
Sa sjenama
Prija mi
I vino
I sevdah
I čokolada
I kiša
I sjećanja
Jer sam ok
Stvarno jesam
I više od toga…