Neki dan mi se javila frendica, zbog svoje frendice koja je bila u šoku i suzama jer je saznala da ima tumor na štitnjači i da mora na operaciju. Shvatila sam to kao znak da bih konačno, sad kad imam svoj mali prostor na webu, trebala napisati svoju priču, priču o tome kako sam pobijedila rak štitnjače. Nadam se da će je netko tko se nađe u sličnoj situaciji kao ona, uz malo sreće, naći na Google-u prije nego neke netočne gadosti na koje prve naletimo na netu kada tražimo takve stvari. Počneš s jednom dijagnozom, kad završiš imaš ih deset.
Dijagnoza
Moja priča je počela prije 4 godine, kada mi je doktor na redovnom sistematskom, na vratu napipao kvržicu. Hormoni štitnjače su mi bili uredni, kao i uvijek. Doktor mi je savjetovao da, čisto na budem mirna, odem na ultrazvuk i po potrebi punkciju. Sjećam se, to je bilo u 6. mjesecu i vjerovatno bih cijelu tu priču izignorirala, da nisam u 9. mjesecu morala ponoviti jednu drugu pretragu pa sam tada odlučila usput odraditi i to za štitnjaču. Nisam očekivala ništa, jer ono pa ja sam najzdravija osoba koju poznajem, nikad bolesna, nikad u bolnici, nikad na bolovanju. Long story short, UZV, punkcija, dijagnoza: papilarni karcinom štitnjače.
Iako ti sa 29 godina nije lako čuti da imaš rak, nekako sam uspjela ostati najsabranija u cijeloj toj priči. Nikome oko mene nije bilo svejedno, roditeljima pogotovo, neki prijatelji su čuli priče od drugih ljudi koji su prošli slično pa su bili „pripremljeniji“ na moju vijest, a neki su bili u komi, jako tužni i šokirani.
Operacija
S obzirom da je moj tumor bio zloćudan, i poprilično velik, odmah se krenulo u rješavanje, pa sam tako već u 10. mjesecu imala termin za operaciju u Klinici za tumore. Prije toga sam obavila što je trebalo, pretrage, preglede… sjećam se prvih konzultacija kod doktora koji me trebao operirati (dr. Renato Janušić), mama je bila sa mnom. Nakon što smo izašle iz njegovog ureda, mama me pitala: „Pa kako si uspjela ostati tako sabrana i pitati ga sva ta pitanja, ja se pola od toga ne bi sjetila…“ A ne znam, to je valjda ta snaga koju dobiješ od nekud, kad ti se događa nešto takvo važno i ozbiljno… a i zaista sam se trudila biti ok, najviše zbog nje i tate jer sam znala da je njima najteže prihvatiti cijelu tu priču.
Evo i jedne anegdotice s konzultacija kod anesteziologa u svrhu potrebnih pretraga za operaciju. Kad sam mu došla, rekao mi je: „Ma joj, ti si dobila jackpot što se dijagnoze tiče“ (misleći na to kako je karcinom na štitnjači jedan od najlakše rješivih), ja sam se na to nasmijala i odgovorila mu: „Radije bi da sam dobila jackpot na lotu :)“ Btw, bio je baš zgodan i simpa, onako Goran Navojec/Zuhra šarmantan, don’t blame me, volim meso+humor na frajerima :)
I došla i ta operacija. Bojala sam se odlaska u bolnicu, ali ne toliko operacije koliko mi je bila mrska pomisao da ću, prvi put u životu, biti u bolnici, i to 3 dana. Ono, s kim ću biti u sobi, kakav je wc tamo, hoću li imati imalo mira i svog prostora…
Prije operacije se moraš oprati tim medicinskim sapunom i čekaš… ja ju nisam dočekala jer su mi došli reći da su zaboravili da je dr. koji me trebao operirati još danas u New Yorku i da li me može operirati netko drugi :) Nisam pristala, htjela sam baš njega zbog preporuka koje sam dobila, tako da smo se dogovorili da odem doma i dođem drugo jutro.
Tako je i bilo, došla sam, opet se oprala tim njihovim sapunom i bila toliko smirena da sam uspjela i zaspati dok sam čekala da dođu po mene :) Kad su konačno došli, tu me malo lupila stvarnost i ono što me čeka. Moraš se skinuti skroz do gaćica, i leći na onaj stol na kojem te voze do sale (pokrivena naravno :)), i tu je malo počela frkica. Kad smo stigli u salu, malo sam se smirila jer su svi stvarno bili ok. Poznavala sam jednu sestru koja je tamo tada radila, nje nije bilo taj dan, ali im je svima dala upute da ima da budu super prema meni i maze me i paze – Ivana, poslušali su te :) Dobila sam i lijepih komplimenata, da imam lijepe prste, da sam cijela lijepa, a kako je tu bio i onaj moj simpa anesteziolog s početka priče – sjećam se da mi je pričao neki vic i da sam se smijala prije nego me uspavao… :)
Iduće čega se sjećam je buđenje u sobi i mame kako mi se smiješi. Moja mama je stvarno jaka žena, uz sve što je prošla u našoj obitelji tih godina, prva se mogla odavno slomiti, ali nije. Puno mi je značilo, kad sam otvorila oči onako polusvjesna od anestezije, vidjeti nju kako mi se smiješi, umjesto u suzama. Tata nije imao snage ući, što mu ni najmanje ne zamjeram, nije me mogao gledati takvu, u zavojima i premazanu onom žutom bojom. Tajo i ja imamo neku posebnu vezu… jako nas pogađa kad je nekome od nas nešto, znam kako je meni bilo kad je on bio bolestan. Zato vi koji imate kćeri, budite jako sretni, jer nitko vas nikad neće voljeti više od vaše curice… ma do neba i natrag!
Iduće čega se sjećam je užasna žeđ pa glad. Jedva sam dočekala da mi daju nešto za jesti i ne sjećam se više što je to bilo, ali što god da je, pasalo je. Eto, moj apetit ni operacija ne može ugroziti :) Inače, što se tiče hrane u bolnici, meni je bilo skroz ok. Doduše, imam neko zahvalno nepce pa meni paše i hotelska hrana i svaka druga pa tako valjda i bolnička :) Ali im zamjeram jedan od doručaka – jednom smo dobili čaj i kruh sa nekom podrigušom. Pa brate mili, u bolnici sam, kao propagiramo neki zdrav život, a ti meni daš smrdljivu podrigušu za jelo?? Ne da ju nisam pojela, nego sam odnijela tacnu na prozor da mi ne smrdi pored kreveta. A i taj čaj, što čovjek treba napraviti da dobije šalicu kave ujutro u bolnici? :(
Ta 3 dana u bolnici su prošla skroz ok. Samo taj prvi dan sam osjetila blago zatezanje u vratu, od reza i zarastanja kože. Inače nikakvu drugu fizičku bol ne pamtim. U sobi sam bila s još jednom curom, malo starijom od mene, a između nas je bila jedna bakica. Bakica je bila draga, prava zagrebačka gospođa koja drži do sebe, i u bolnici joj je bilo bitno kako izgleda. Ali majke ti, što je mogla pričat, nije se gasila, ali doslovno… pa smo druga cimerica i ja par puta pobjegle na hodnik ili van, čisto da malo predahnemo.
Jedna stvar mi je uljepšala drugi dan u bolnici, dobila sam jednu posebnu posjetu. Iz bolnice sam poslala poruku Jasmini, novinarki u časopisu Cosmopolitan, čija je prva knjiga taman izašla tih dana, kupila sam je i čuvala za bolnicu. Jasmina mi je odmah odgovorila i ne samo to, ponudila se da mi dođe u posjetu (nismo se znale do tad) i donese mi još koju knjigu, po njenom izboru! Tada sam shvatila da je jednako lijepa iznutra, koliko i izvana i zaista mi je došla :)
Našle smo se na klupicama ispred bolnice, bio je baš lijep sunčan dan. Ona, onako zgodna, lijepa, sređena, ja u pidžami, ogrtaču i šlapama :) Bogu hvala na suhom šamponu ;) Donijela mi je neke fine kekse, knjigu od jednog srpskog pisca koja me oduševila (Marko Vidojković, kasnije sam pročitala još par) i IKEA katalog da imam za razbribrigu. Pričale smo o njenom poslu, o meni, bila je divna, slatka i zahvaljujući njoj, taj boravak u bolnici ne pamtim samo po operaciji. Draga Jasmina, hvala ti još jednom :)
Naravno da su mi dolazili i moji dragi ljudi, prijatelji, obitelj… sjećam se da mi je mama jednom donijela vruće kestene koje je netom prije odlaska u bolnicu ispekla i zamotala ih u krpu da ostanu topli. Bili su k’o da su tik iz tave :)
Treći dan sam odlučila oprati kosu, ne pitajući doktore za dopuštenje. Uspjela sam nekako, pazeći da ne smočim zavoj oko vrata. Šta ti je ženska taština :)
Moj anesteziolog nam je došao jedan dan i kako sam baš taj dan cimerici ispričala priču sa njim i jackpotom, ona me pred njim pitala: „Je li to taj sa jackpotom?“, na što je on uzviknuo: „ Pa šta si ti to negdje na blog stavila?“ Nisam doktore, ali sad jesam :D :D
Terapija
Prošla i bolnica… doma pa za dan-dva, ne sjećam se točno, na vađenje konaca. Kako mi je bilo prvi put vidjeti se u ogledalu s horizontalnim rezom na vratu? Malo potresno moram priznati… ipak je to vrat, dio tijela koji ne možeš uvijek sakriti, pokriti… Tad još ožiljak nije lijepo izgledao, nisam znala koliko će se s vremenom manje primijetiti. Uzela sam neku kremu u ljekarni i mazala ga pa dobrih pola godine-godinu. Sjećam se da sam razmišljala da ću ga sigurno moći pokriti nekom ogrlicom, ali na takvom je mjestu da to nisam nikako mogla. Srećom, uskoro je došlo hladnije vrijeme pa je moja dotadašnja opsesija kupovinom šalova dobila novu, uporabnu korist :)
Ako si nabasao na ovaj post i moj blog, tražeći priče ljudi koji su ovo prošli, a imaš dobroćudni tumor na štitnjači, možeš komotno prestati dalje čitati. Ti si skoro gotov sa tom pričom, preostaje ti određivanje doze hormona koju ćeš morati piti i godišnje kontrole.
Za nas sa zloćudnom dijagnozom, drugi dio tek počinje. Kad je tumor štitnjače zloćudan, potrebno je još odraditi terapiju radioaktivnim jodom, što samo po sebi nije ništa bolno. Ono što treba prije toga, je prestati piti hormone štitnjače, odnosno u mom slučaju, pričekati mjesec dana da se organizam očisti od hormona. Izvadili su mi cijelu štitnjaču, zbog moje dijagnoze, a kad je tumor dobroćudan, to i ne mora biti slučaj. Uglavnom, umjesto mjesec dana, moje čekanje na tu terapiju nakon koje bih konačno mogla početi piti hormone, je spletom okolnosti, potrajalo 2 mjeseca (taj dio sam obavljala u Vinogradskoj – Klinika za onkologiju i nuklearnu medicinu).
Kako je bilo biti 2 mjeseca bez tih hormona, potrebnih za normalno funkcioniranje organizma… prvih par tjedana ok, bez većih promjena, jer sam ih imala još u organizmu, ali kasnije sam počela osjećati posljedice. I fizičke i psihičke, pomalo… organizam mi je oticao, lice pogotovo… nije se lako pogledati u ogledalo, i vidjeti izraženi podbradak kojeg nisi imao ni u svojoj najdebljoj fazi u životu. Sve znaš, da je to normalno u ovoj priči, doktori su te na sve pripremili, ali ipak. Poveća ti se težina iako jedeš malo i zdravo, čak se trudiš i vježbati, ali nema to veze s tim… Noćna znojenja koja su tipična za ovakvo stanje… Puno puta sam morala presvlačiti pidžamu usred noći jer je bila u potpunosti mokra. Počinješ se jako umarati, razdražljiv si… Živciraju te konstantne poruke koje dobivaš od ljudi: „Kako si?“…
Kad sam konačno dobila termin za taj jod, uslijedilo je nešto što mi je jako teško palo: Dijeta s malo joda u trajanju od 2 tjedna. Zar pojam ikakve dijete nije već dovoljno tužan sam po sebi, a kad je to dijeta u kojoj ti osim soli brane i mlijeko i mliječne proizvode, jaja, kruh, kolače, hranu iz mora, čokoladu, sušeno meso… Nakon par dana ti toliko već počne faliti sol, da se čudim da ju nisam žlicom jela kad je prošlo… Inače postoji i ta nejodirana sol, koju bi kao i smio, bar malo, ali meni ona nikad nije bila dovoljno slana. Inače, svrha ove dijete je da se organizam očisti od svega što bi moglo ometati djelovanje radioaktivnog joda kasnije.
Uglavnom, završila je i ta, za mene kao gurmana, velika muka i došla sam na taj jod. Prvo se ide na neku testnu dozu i onda za par dana na pravu. Daju ti neku kapsulu i tekućinu bez okusa i mirisa, to popiješ i ideš u izolaciju. Svjetliš u mraku dva dana i noći. Šalim se :)
Ubrzo nakon što te zatvore u sobu, u nekom full kratkom roku moraš popiti jedno litru i pol, rekla bih, nekog slatkog, preslatkog čaja. To mi je zgadilo zaslađeni čaj do te mjere, da ga ni danas ne mogu piti, pijem ga bez ičega.
Ta izolacija izgleda tako da ti nitko ne ulazi u sobu, a kada uđu, ti moraš biti u krevetu, na sigurnoj udaljenosti za druge, da ih ne okužiš takav černobilast :) Ma to je više mjera opreza nego što si ti zaista nekom prijetnja, ali slušaš, ne želiš nikog namjerno ugroziti.
Pa ti spavaj u krevetu na kojem je ovaj znak :):
Prvi dan je prošao ok, imaš knjigu, časopise, mob, tv koji ne radi :)… malo spavaš, malo jedeš nešto… Sjećam se ručka koji sam dobila prvi dan… piletina, pire i špinat, nešto što inače volim i pojedem bez problema. I tad sam. No, kad sam otišla doma, desilo se nešto čudno, jedno vrijeme mi se gadila pomisao na pire i špinat, nisam se mogla prisiliti jesti ga… to kao da je bila podsvjesna reakcija mog organizma, kao da je doživio traumu, a ja je nisam bila svjesna, kao da si nisam htjela priznati koliko su mi neke stvari teško pale. Ali prošlo je… jedem najnormalnije i pire i špinat :)
Drugi dan je već bio teži, počneš „osjećati“ tu izoliranost, pomalo se osjećaš kao životinja u kavezu, dosta ti je… srećom, iduće jutro su me pustili.
Još sam par dana morala izbjegavati trudnice i djecu (mjera predostrožnosti), dok jod ne izađe iz organizma, tako da sam, da nekoga nenamjerno ne ugrozim, bila doma. Jedna divna posljedica joda, pogotovo velike doze koju su meni dali, je to što ti totalno ubije osjetilo okusa. Jedno 2 tjedna, gotovo da nisam osjećala okus hrane. Sjećam se, prvo jelo koje sam skuhala sebi i dečku doma, sam začinila do te mjere da je on jadan skoro umro, a meni i dalje nije imalo okusa. Pojeo je, šta će :) Inače, spavao je sa mnom onako „okuženom“ i dalje, samo u drugoj sobi, a to mi je nakon one izolacije puno značilo.
Prvo dijeta s malo joda, onda mi ubili osjetila, dajte mi da jedem normalno i uživam u hrani, molim vaaaas! Rek’o bi čovjek, ajde bar ćeš smršaviti ako ništa, vraga, ne možeš ni to zbog hormona. No, već u bolnici sam počela piti hormone, postupnu dozu pa se organizam polako počeo vraćati u normalu. Trebalo je jedno mjesec dana za potpuni povratak. Kile i podbradak su otišli kako su i došli, ostao je samo onaj standardni višak od prije ;)
Svrha tog radioaktivnog joda je da ubije eventualne preostale stanice raka u organizmu. Loše za nas nestrpljive je, što se njegovo djelovanje u potpunosti vidi tek za minimalno 6 mjeseci. Iako, doktor već tada može nakon par dana, prema nalazima, vidjeti kako jod djeluje. Kad sam, uoči Božića, došla doktoru s nalazom, rekao mi je da ću vrlo vjerovatno morati na još jednu terapiju jodom. Tad sam prvi put pukla. Bila sam ljuta, tužna, bijesna, iako su mi već prije rekli da su najčešće potrebne dvije terapije. Otresla sam se i na doktoru, tada prvi put, a kasnije još nekoliko, ali barem me zapamtio, sad smo si dobri ;)
Sjećam se da svojima nisam htjela ni reći što mi je točno rekao, već sam nešto muljala, namjeravala im reći poslije praznika, da im ne pokvarim Božić kao što je moj bio nepovratno uništen. A jako volim to predbožićno vrijeme…
Tako da sam se nakon 3 i pol mjesečnog izbivanja s posla, vratila na posao, u svoju svakodnevicu, do iduće kontrole.
Nakon 6 mjeseci, ispostavilo se da je jod donekle odradio posao, ali da ću ipak morati na još jednu dozu. Pomirila sam se s time, nije da sam imala neki izbor. Uglavnom, dobila sam novi termin, pred ljeto, i opet ponovila istu priču sa prestankom pijenja hormona i dijetom s malo joda. Otišla sam na jod, srećom ovog puta na manju dozu i samo jedan dan boravka u bolnici. Taj put skoro ništa nisam mogla jesti u bolnici, sve mi se nekako gadilo, maltene sam glumila da jedem. No, prošlo je.
Inače, zanimljivo je što sam par dana prije tog odlaska u bolnicu, spletom nekih fora okolnosti, otišla na dvodnevni put u hotel s 4 zvjezdice na Mali Lošinj. I dok sam ja bila na svojoj dijeti s malo joda, ostatak ekipe je jeo ovakve stvari :):
Srećom, hotelsko osoblje je bilo divno i meni pripremalo posebne menije za sva 3 dnevna obroka, s dopuštenim namirnicama, ali ipak, voće za desert ti ne može nadomjestiti onakav gore sa slike :)
Ali prošla je i ta muka. Srećom, s obzirom da mi je bila manja doza ovaj put, nije mi barem osjetilo okusa bilo ubijeno kao prvi put :) Nakon mjesec dana, vratila sam se na posao.
Iduća kontrola je bila na zimu, u 1. mjesecu. Opet sam morala prestati piti hormone. Tad mi je već bilo stvarno žao mog izmučenog organizma. Došla sam gore u Vinogradsku na zakazani termin i legla u taj uređaj za skeniranje tijela. To je kao u filmovima, kad netko ide na skeniranje mozga npr., uguraju te u onaj bijeli uređaj kao tunel. Ono što mi se urezalo u pamćenje dok sam bila u tom aparatu, je osjećaj koji me obuzeo, neka toplina, kao zagrljaj drage osobe, neki feeling koji mi je govorio da će sve biti u redu. Nešto neobjašnjivo, što me skoro dovelo do suza. Srećom, osjećaj me nije prevario, bila sam u pravu, bilo je gotovo, karcinoma više nije bilo!
Izašla sam od tamo i nazvala tatu. Čekao je moj poziv i kad se javio, rekla sam mu da je sve u redu i nisam dočekala odgovor. Poklopio mi je slušalicu, nije mogao pričati koliko je jecao. Nazvao me za par minuta, kad se smirio. Rekla sam vam, ta veza između očeva i kćeri <3
Kraj
Moja „borba“ je trajala nekih godinu i pol. Ne smatram svoje iskustvo niti traumatičnim, pa čak niti nečim najtežim što sam do sada morala proći u životu. Pogotovo kad se sjetiš kakve, po život opasne bolesti, zaskoče puno mlađe od mene, djecu, bebe…
Ipak, ovakvo iskustvo te ipak natjera da se zamisliš nad nekim stvarima. Da se zamisliš što je mogao biti uzrok svemu. Doktori se ne zamaraju onom duhovnom stranom priče. Uzrocima. Njihovo je da riješe stanje koje su zatekli. Ali meni to nije bilo dovoljno. Paralelno sa svime što sam vam gore opisala, ja sam vodila još jednu bitku, sama sa sobom.
Iako mi to niti jedan doktor ne može potvrditi, uvjerena sam da znam kad je bolest nastala. Uvjerena sam da mi je to napravio stres u jednom jako teškom razdoblju mog života, godinama ranije. Iako je to razdoblje davno prošlo i iz te priče sam puno naučila, ojačala, ali ipak sam i dalje imala neke štetne, nezdrave navike. Negativno razmišljanje, očekivanje najgorih scenarija umjesto najboljih, lako zapadanje u mračne faze, premalo sna, pretjerano živciranje zbog posla, zbog privatnih stvari… premalo smijeha i zabave.
Osjetila sam potrebu da poradim na sebi, potražim odgovore. Nisam ih znala pronaći u sebi pa sam potražila pomoć sa strane. Kontaktirala mailom nekoliko ljudi do kojih sam tad slučajno došla (ne postoji slučajno ;)), oni su mi dali neke svoje savjete, uputili gdje bih dalje mogla potražiti odgovore. Slušala sam ih pozorno i pratila dalje svaki taj trag. Probala bioenergiju, pročitala hrpu knjiga o promjeni načina razmišljanja, zakonu privlačnosti (pročitajte barem jednu).
Jedna od osoba kojima sam se javila sa svojom pričom, mi je napisala ovo:
Draga Sanja, kao što ste vi meni napisali svoju priču u jednom dahu, tako sam je ja i pročitala u jednom dahu. U potpunosti vas razumijem i jasno mi je kroz što prolazite. I jasno mi je kako će vaš život izgledati. Međutim, kada bih vam to rekla oduzela bih vam iskustvo da to otkrivate sami, a to je kao da sam vam oduzela sve ono za čime žudi vaša duša.
Već sama činjenica da tražite govori da ćete i naći. Poanta je da sada, obuzeti strahom i nelagodom, tražite na krivom mjestu. Vani. Odgovori su u vama. Vaša duša vrišti da ne bi ovo što ima sada, čak vam je to i pokazala na neugodan način bolesti. Štitnjača je neizgovaranje, potiskivanje, neživljenje sebe i svojih potencijala.
Kada duša ne bi znala što želi, ne bi vas ovako upozoravala da ovo ne želi. To što vi nemate točno definirano u svojoj glavi što točno želite i ne osjećate se sigurni (kao fizičko biće u ovom tijelu), to ne znači da duša nema već trasiran put. Uguglajte na youtube Ester i Jerry Hicks ili kupite njihove knjige, kao Zakon privlačnosti ili Moć vibracija, odlične su jer daju vježbe i sve objašnjavaju. Mada, to u vama vrišti vaše unutarnje dijete, ranjeno i prazno, koje sada želi živjeti i odrasti.
Hvala što ste podijelili priču sa mnom. Kada sam ju čitala osjetila sam duboku potrebu da se i ona nađe na mom blogu, naravno anonimno i bez nekih detalja koje ne želite iznijeti. To mi još dosada nikada nije palo napamet, a dobila sam dosta pisama. Međutim, osjećam da ovo treba ljudima, da vide da nas ima puno takvih koji se jako udaljimo od sebe, da bismo se sebi vratili. Naravno da neću ništa objaviti bez vaše dozvole, a vi slobodno razmislite o tome. Ako osjećate i najmanju nelagodu, nemojte se na to tjerati. I općenito, nemojte se na ništa tjerati, jer to je šibanje sebe, svoje duše i djeteta u sebi……
Koja je poanta cijele ove priče? Hoću li vam sada reći kako me to iskustvo potpuno promijenilo, kako sam doživjela prosvjetljenje, kako se nakon toga više ne zamaram glupostima? Nije to tako jednostavno :) Ja na ovo gledam kao na još jedno od velikih životnih iskustava. Nešto što mi se trebalo dogoditi da progledam i promijenim stav po pitanju nekih svari.
Danas sam ipak nešto drukčija osoba. Puno se više smijem. Dovoljno mi je da pogledam svoje fotografije prije ovog svega i sada… Manje sam stroga prema sebi i prema drugima. Imam više razumijevanja za ljude i ljudsku prirodu. Manje osuđujem. Ne smatram se više najglupljom, najnesposobnijom… dopuštam si biti čovjek.
Da griješim i dalje, o itekako. Ali se ne ubijam više zbog toga. Puno sam si već toga dokazala da mogu, zašto da se onda bojim svega novog, svake promjene kao prije? Puno sam iskrenija, otvorenija. I drugi me sve više tako percipiraju. Na poslu, privatno. Jako je malo stvari koje dopuštam da ostanu neizgovorene, potisnute… Daleko manje se zamaram time što će netko o meni misliti. Nije mi problem odrezati iz života ljude kojima iz bilo kojeg razloga više u njemu ne vidim mjesto. Nekako sam i emotivnija nego prije, ali ne trošim emocije nepotrebno. Trudim se više oko ljudi koji to zaslužuju. Ali taj rad na sebi traje i dalje, i po meni (i puno pametnijima od mene), nikad ne bi trebao ni prestati. Što je možda najvažnije, zdrava sam, osjećam se bolje nego ikad.
Što želim poručiti vama koji ste ovo čitali, ne zbog slične bolesti, nego zato jer sam vas natjerala da pročitate? :) Pazite na sebe. Idite na taj sistematski jednom godišnje, čak i ako vam firma to ne plaća. Nemojte to izbjegavati iz straha, razmišljajući na način: „Ma imam toliko sranja u životu, samo mi još treba da odem na sistematski i saznam da imam nešto!“
Ako mi se samo jedna osoba javi nakon ovog posta i kaže da ju je potaknuo da ode na sistematski, ili poradi na sebi na bilo koji drugi način…biti ću jako sretna.
Onima koji prolaze kroz sličnu bolest, ostavljam svoj kontakt za slučaj bilo kakvog pitanja, pomoći, dodatnih savjeta: sanja.smiljanic22@gmail.com
______________________
Što imam za reći pet godina poslije cijele priče? Ako te zanima, priča broj dva je na linku.
Znaci ti si cudo!
Vrlo ohrabrujuc post, ja cu ici na sistematski i neke druge pretrage da se pokrpam… :) Ti si veoma hrabra zena, i ovaj post je nesto sto bi trebali svi procitati… Ovo štivo ce svakako biti moja preporuka za sve drage ljude…
❤️
Hvala ti puno na lijepom komentaru, a ja se nadam se ćeš zaista i otići ;) i da će svi nalazi biti ok :)
Kako nadoknadjujes hormone poslije operacije jel uzimas eutirox ili drugo
Pozdrav,
uzimam Euthyrox.
obzirom da te znam sada ovakvu: pozitivnu i nasmijanu, ne mogu te zamisliti ikako drugačiju! odličan post i smatram da je ovo inspirativna priča svima bez obzira koju situaciju prolaze u životu. duboko vjerujem da se naše misli tjelesno manifestiraju u nama. život servira sve s razlogom. :)
Hvala ti puno na lijepom komentaru! :) Slično razmišljamo po pitanju manifestiranju misli ;) Zato svi trebamo pametnije, pozitivnije… :-*
Draga Sanja,javit ću ti se na mail,jer prolazim slično.
Hvala ti na podijeljenom iskustvu.
Draga Jadranka, žao mi je što te snašla slična priča, no nisi sama i slobodno mi se javi, rado ću ti pomoći na bilo koji način. Sve će bit ok ;)
Draga Sanja , ja sam prošla operaciju , čeka me body scan ! Hvala puno ! Molim što si uopće jela za dijetu , da li možeš iči na more i kupati se ?
Draga Lida, drago mi je ako ti je moja priča pomogla. Što se dijete tiče, izbjegavala sam stvari koje su mi dali na popisu da trebam izbjegavati (sol, mliječno, suhomesnato, morske plodove, jaja, čokoladu, hranu obojanu crvenom…), a jela sam pa…ne znam ni sama :) Bilo mi je malo teško izgurati ta dva tjedna, ali snalazila sam se – piletina bez soli, rižino ili bademovo mlijeko uz kavu, krumpir, riža, voće, povrće… Što se mora i kupanja tiče, nije mi poznato da se to ne smije, tako da slobodno odi, a ako želiš, provjeri za svaki slučaj s doktorom. Sretno s daljnjim liječenjem, javi se slobodno za bilo kakav savjet/pomoć!
Pozdrav,
Za 4 dana krećem na dijetu i jeste li saznali može li se ići na more i kupati?
Hvala
Draga Sanja,
Upravo se nalazim u bolnici nakon terapije radioaktivnim jodom i nabasala sam na ovaj tvoj blog. Slucajno?! Ne bi bas rekla :) Samo sam te htjela pozdraviti i reci da prolazim sve sto si ti vec prosla, ali si ti to tako opisala da sad vise ne znam jesam ovo pisala ja ili sto se sad ovdje dogadja :) Ne ostavljam nikad komentare na netu, ali jednostavno si me odusevila! Lijep pozdrav iz prekrasnog Osijeka
Hvala ti puno na divnom komentaru! :) Žao mi je što prolaziš isto, no drago mi je ako ti je moj post pomogao, barem malo. Držim fige da ostatak priče prođe brzo i bezbolno :) Ako ti zatreba bilo što, savjet, pomoć, ili ako čisto osjetiš potrebu malo se izjadati, javi se slobodno, mail je na kraju posta :) Sretno i veeeeliki pozdrav od mene!
Sanja,
Blog je odličan,dosta realan i pozitivan.
Hvala na dijeljenju emocije❤️
Hvala ti puno na lijepom komentaru, zbog ljudi koji prolaze slicno sam to i pisala, pa mi puno znaci :) Sretno i javi se za bilo sto!
Zdravo Sanja, danas sam popio prvu tableticu Euthyroxa. Jučer su me pustili “doma” nakon terapije jodom. Bio sam u onoj sobi☢ i moram ti reći, nakon dijagnoze (papilarni, cijela š. je vani) ova izolacija mi najgore pada. Spletom okolnosti, imam gdje biti sam ali mi nedostaju moja beba i djevojka za “podivljati”. No tebi, i svima koji će ovo eventualno pročitati moram reć’: ” samo hrabro i pozitivno”. Vjerujem da je to, uz sve, posljedica nedostatka hormona jer je sve do sada zapravo bilo kao po špagi (i brzo). Slijede točno utvrđivanje horm. terapije pa kontrole itd. Nema nam druge, nego furat dalje do konačnog: “da, gotovo je”. Inače, ne vjerujem u knjige, seminare i sl. pomoći ali glava je zaista čovjekov najveći prijatelj (ako ćemo optimistično) pa se i to lagano mijenja. Tako da, ljudi, mislite o sebi i svojoj okolini, ne dajte da vas život preskoči, zaskoči. Nadam se da je kod tebe i dalje sve ok, da će tako i ostati. Hvala na blogu, drago mi je da ipak nisam sam.
p.s. upravo doručkovao hrenovke, sir sa još malo sira, paradajz – a nisam gurman! Puno zdravih pozdrava, Miro
Hvala ti puno na komentaru i što si podijelio svoje iskustvo s nama. Vjerujem da pomaže svima, kad vidimo da nismo sami u tome, s tim ciljem sam i ja napisala ovaj post. Slažem se da je sve u glavi, a sve ovo ostalo nam može samo pomoći da osvijestimo neke stvari, jer od nekud treba početi. Svima pomažu različite stvari, a za nas koji smo ovo prošli (ili još uvijek prolazimo) vjerujem da je važno stati i razmisliti o svemu, a ne se izliječiti i krenuti dalje bez osvrtanja. Mislim da to nije poanta ove bolesti, mislim da to nije poanta nijedne bolesti. Bolest je upozorenje – da nešto u svom životu trebamo mijenjati. Sretno dalje i drži se, velik dio je već iza tebe ;)
Draga Sanja, evo i mene u bolnici…dijagnoza ista – operacija sutra! Strah me uzasno svega, pogotovo kad imam doma svoja 3 decka (5 i 4 godine i najmanji sad u subotu slavi 1. godinu)….ali, VEEEELIKO ALI – od kada sam slucajno (da se razumijemo, nista u zivotu nije slucajno!!) naletjela na ovaj tvoj post, puuuuuno sam se umirila. :)) …iako si Ti dosta prosla (vise terapija jodom), svejedno je kad tad doslo sunce! Pa mora! Puno si mi podigla optimizam, i opcenito dala do znanja korak po korak sto me sve ceka. Jako sam se poistovjetila s tobom, tvojom pricom…odnos s roditeljima, nekakvo ruzno i crno razmisljanje u zadnjih par godina od kada imam savrsen zivot (muz, divna djecica, zivi i zdravi roditelji, toplina, ljubav, razumijevanje, zajednistvo…) …ocito je i meni ovo neki mali znak da uzivam u zivotu punim plucima i ne zamaram se glupostima, sitnicama, stanom kao apoteka uz 3 male djece, stalnim pokusajem da bude sve savrseno i po mom – kad je ionako sve SAVRŠENO!!! Malo (puno) sam oduzila, ali htjela sam da znas da sam ti zahvalna na rijecima koje si napisala…pomoglo je, a pomoci ce i dalje – citati cu opet, i opet i opet… Mene je uzasno strah anestezije….ali, moram biti pozitivna i hrabra zbog svoja 3 frajera!!! Pozdrav sa Rebra!! :-*
Draga Ivona,
puno ti hvala na ovom predivnom komentaru, bez obzira što je moja priča iza mene, i dalje mi puno znači pročitati ovakve lijepe riječi <3 Jako mi je drago ako ti je moja priča pomogla, s tim ciljem sam je i pisala ovako detaljno i otvoreno. Posebno mi je drago što si već u ovoj ranoj fazi razmislila o tim nekim stvarima u svom životu i spoznala što trebaš mijenjati/osvijestiti, jer po meni je taj dio priče još i bitniji od same operacije i joda. Jako, jako, jako mi je drago zbog toga, bravo!
Operacije i same anestezije se ne moraš bojati, to nećeš ni osjetiti, samo ćeš zaspati, a ima li išta ljepše od čvrstog sna ;)
Nastavi tako hrabro i dalje i čestitam ti već sad jer po svemu što si napisala vidim da si ti taj karcinom već razvalila. Bravo! :)))
Draga Sanja,
Bravo.
Medutim postoje 4 zlocudna tumora stitnjace. Papilarni, folikularni, medularni i anaplasticni.
Samo dva i to papilarni i folikularni se lijece radioaktivnim jodom.
Kako si ti prosla tu terapiju vjerojatno je rijec bila o papilarnom ili folikularnom. Vrlo vjerojatno papilarnom od kojeg nitko nikad nije umro. Cak se u SADu nece ni smatrati karcinomom po novim istrazivanjima. Izlijecivost folikularnog je 95% i umru oni koji zapuste iste te se pretvoru u anaplasticni od kog nema spasa.
Tako da uz veliko postovanje izgubit bitku s papilarnim karcinomom je nemoguce.
I ja sam ga imao i sutim mucim.
Puno pozdrava.
Dragi Pero,
hvala ti na komentaru, no moram priznati da mi nije u potpunosti jasna njegova svrha. Ovaj post nije o tome kako se ja busam u prsa jer sam pobijedila neki veliki rak, već je tekst namijenjen onima koji prolaze slično, i smatram da im je nečije osobno iskustvo korisnije za pročitati od raznoraznih foruma, kao što sam i objasnila u uvodu. Iz toga mogu samo zaključiti da tekst nisi ni pročitao, već samo naslov, koji je takav da ga se lakše nađe na google-u, o čemu znam ponešto. Tako da hvala na pokušaju educiranja/kritike, znam koliko postoji karcinoma štitnjače, sve o statistikama smrtnosti i ostalome. Žao mi je što si prošao kroz slično, no baš zato bi trebao pokazati malo više osjetljivosti, ne prema meni, nego prema onima koji će ovo pročitati, a u strahu su (jer vjeruj mi jesu, pišu mi na redovnoj bazi), a tvoj komentar im govori da je to što prolaze mačji kašalj i da to što imaju nije “pravi” karcinom. Ono što me najviše žalosti, po tonu tvog komentara je što vidim da ti svoj karcinom nisi “pobijedio”, jer da jesi, ne bi pisao ovakve stvari. Poradi na sebi, ovakve bolesti tome najviše i služe. O tome sam pisala u drugom dijelu posta i u follow up postu, pa ako ćeš imati volje, ovog puta tekst zaista i pročitaj. Sretno od srca!
Dakle, danas slučajno naišla na ovaj blog… pretpostavljaš, googlala o karcinomu štitnjače, ma da sam se zaklela da neću googlati, nego samo slušati doktore :) Zinula sam nakon prvih par ulomaka jer imam identičan put (slučajno otkrivanje, na žalost plus metastaze u lč, operacija na Klinici za tumore, simpa anesteziolog, čak i brbljava gospođa u sobi :D, ablacija u Vinogradskoj u sobi u kojoj tv baš ne radi… i trenutno sam u fazi bez okusa, čekajući kontrolnu scintigrafiju… ono mogla bih prepisati zadaću od riječi do riječi :D)…
Utješno je i inspirativno bilo pročitati tvoje iskustvo, hvala što si ga podijelila! Nadam se da ću moći ˝prepisati˝ i ostatak :)
Tonu sreće u daljnjem životu ti želim i lp!
Draga Ivana,
hvala ti puno na ovom lijepom komentaru :) Jako mi je drago da ti je moje iskustvo pomoglo, i ni najmanje ne sumnjam da ćeš uspješno odraditi i ostatak priče. Slobodno se javi za bilo kakav savjet/pomoć. Brzo će sve to proći ;)
Sretno i veliki pozdrav! :)
Evo i mene. Ja sam dobila drugu dozu radioaktivnog joda nakon osam godina, sumnjali su na recidiv. 28. 08. 2018. Sam popila svoju dozu leka. Scintigrafija pokazala da nema meta promena. Ja srecna, ma presrecna! Jedino me brine kilaza, za par dana sam dobila skoro 4kg. Lako dobijem, a uzasno tesko ih skidam… zaboravila sam da pitam DA LI MOGU MOJI UKUCANI JESTI HRANU KOJU SPREMIM??? Hvala unapred i veliki pozdrav svima ?
Draga Olja,
za kilažu se ne trebaš brinuti, to su hormoni i to će otići kad se organizam unormali. Što se hrane tiče, mene na takvo što nisu upozoravali, tako da pretpostavljam da nema straha (ja sam ju najnormalnije spremala). Sretno i pozdrav! :)
Draga Sanja,
Hvala ti sto si podijelila sa nama tvoju pricu. Moj brat trenutno vodi bitku sa ovom vrstom karcinoma. Odradio je operaciju i skinuta mu je cijela stitnjaca kao i okolni limfni cvorovi jer je metastaziralo na njih. Upravo je zavrsio terapiju radioaktivnim jodom i scintigrafiju, koja je pokazala da valjda ima jos ostataka. Ja sam u poprilicnoj panici da li je to normalno i kako dalje. Molim te ukoliko si u mogucnosti da mi kazes nesto vise.
Hvala unaprijed :)
Draga Milena,
hvala ti na javljanju, s obzirom na razloge, da te odmah umirim – sve što si napisala za brata sam i sama prošla, odnosno tako je išla i moja priča (opisala sam u postu). Djelovanje joda se ne vidi u potpunosti odmah već nakon 6 mjeseci, tako da su opcije dvije – ili će nalazi za 6 mjeseci pokazati da je sve ok i da je to to, ili će morati primiti još jednu dozu. Ovo drugo je kod mene bio slučaj, dok npr. prijatelj mojih godina koji je prošao isto je primio samo jednu. Tako da nema pravila, iako su mi doktori govorili da najčešće svi dobiju dvije. Uglavnom, kako god ispalo, sve je to normalno, brat je već odradio veliki dio priče, tako da se sad oboje možete opustiti, a on nastaviti najnormalnije živjeti dalje kad mu se organizam malo oporavi (od manjka hormona), što će biti jako brzo (cca 3-4 tjedan, i manje). Sretno i držite se! A on je ionako sretnik jer ima tako brižnu sestru :)
Draga Sanja, hvala na ovom postu jako je pomoglo procitati da neko prozivljava isto i da nisam sama. 18 mi je godina i upravo sam popila svoju prvu dozu joda nakon dvije operacije stitnjace u Lipnju i u Studenom. Situacija s tokom bolesti je identicna kao tvoja, dobila sam nalaz folikularnog karcinoma i sada cekam dva dana da idem na scintiogram cijelog organizma. Olaksanje je procitati da ovo brzo prodje i da nije strasno kada je neko prosao potpuno isto. Nigdje na internetu ne mogu da nadjem da li zavrsavam jodnu dijetu danas kada sam popila kapsulu joda ili moram cekati da zavrsim i snimanje pa me zanima tvoje iskustvo. Unaprijed hvala :)
Draga Nikolina,
drago mi je ako ti je moja priča pomogla i barem malo ti olakšala. Svaka ti čast da si tako hrabra, a mlada si i još si morala proći dvije operacije! Bravo! Što se tiče dijete, nisam shvatila jesi li tek popila testnu dozu joda ili pravu, ako si testnu onda bi još trebala biti na dijeti, a ako je to bila prava, onda si gotova s dijetom. Uostalom, ako si tek popila dozu, onda si u bolnici u izolaciji, pa će oni brinuti o tvojoj prehrani. Drži se, još malo i gotovo, veliki dio je iza tebe! ;)
Poštovana, pre mesec dana mi je uklonjena cela štitna žlezda. Pri tom mi nisu uradili disekciju limfnih čvorova ni čvora stražara. S obzirom da je HP nalaz pokazao da je u oitanju papilarninkarcinom od 27mm upućena sam na SCINTIGRAFIJU CELOG TELA RADIO-JODOM. Jedino što znam da 4 tjedna ne smem piti hormone. Da li mi možete napisati kakva je procedura u vezi ishrane? Da li smem piti kalcij, ostale vitamine,itd. I kako je Vaša priprema tekla. Ako imate neka uputstva bila bih Vam zahvalna da mi prosledite. Unapred hvala i svako dobro od srca Vam želim
Draga Mirjana,
Poslati cu vam upute za dijetu s malo joda na e-mail.
Lp,
Sanja
Draga Sanja,
hvala ti na iskrenoj priči i želji da pomogneš drugima. Drugi tjedan idem na operaciju štitnjače, tvoja iskustva će mi sigurno pomoći.
Želim ti puno zdravlja i radosti u životu!
Aja
Hvala ti draga Aja na lijepom komentaru! Sretno od srca, brzo će sve biti iza tebe ;)
Draga Sanja. Slucajno ili ne naisla sam na tvoju pricu. Hvala ti na njoj. Puno znaci kada znas i procitas da je neko isao stazom kojom ti trenutno ides. Da, prvo je receno, poslije biopsije da je papilarni. Dva cvora. Kompletna stitna i nekoliko limfnih je otislo vani prije nekih mjesec i deset dana.Poslije operacije saznajem da je folikularni, Pijem Syntroid 137. Ceka me jodna. Hvala ti sto si sve ovako fino objasnila. Malo sam uznemirena pred jodnu. Nekakav strah, nervoza, ne znam ni sama. Nocu ne spavam nikako. Jos vise sam uznemirena jer mi je receno da cu jodnu raditi kuci i da cu trebati biti izolovana desetak dana. Imam ja i posebnu sobu, kupatilo ali mi nije jasno sta sa stvarima iz sobe kasnije? Sta se baca, sta ostaje? Nisam jos pocela sa dijetom. Cekam da osiguranje odobri terapiju. Da li svi oni koji idu na jod u stvari imaju celije koje se nisu otklonile operacijom? Draga Sanja, veliki pozdrav i oprosti sto sam oduljila?.
Draga Melina, hvala ti na lijepim riječima i drago mi je ako ti je moja priča pomogla. Normalno je da si malo uznemirena, no vjeruj, brzo će sve biti iza tebe. Što se tiče stvari tokom izolacije, ne moraš ništa bacati. Pa da, u principu, svrha joda je da uništi preostale stanice u organizmu. No ne opterećuj se time, slušaj doktore što ti govore, prati njihove upute, pitaj što ti nije jasno i samo hrabro. Želim ti sreću kroz preostali dio priče, još malo i gotova si! :) Puno pozdrava od mene!
Draga Sanjo,
Prije mjesec dana sam operirala stitnjacu s istom dijagnozom. S obzirom da sam potpuno nova u ovoj bolesti, citala sam jako puno zadnja 3 mjeseca o istoj na internetu, i jedina stranica na koju se vracam je upravo ova! Dobro, i ona s nastavkom – 5 godina poslije :)) zaista, jako detaljno, kvalitetno i ohrabrujuce napisan clanak! Hvala ti u ime svih koji su prosli ili ce tek prolaziti kroz isto…!
Htjela sam vec pisati, ali racunam, snaci cu se… e sad, danas, kad zapocinjem s dijetom prije jodiranja koje imam 2.7., vidim da se gubim u svim namirnicima – kada citam po netu, cini mi se da bas u svemu ima joda :)) hvala Bogu, mogu pojesti kolicinski a i prvi put u zivotu da nemam vise savrseno tijelo, nego 8 kg vise u odnosu na ikad prije u zivotu. Malo cudno, ponekad deprimirajuce, ali pocinjem uzivati u oblinama :) vidim po commentu iznad, da si vec slala upute vezane za prehranu na email, pa bih Te zamolila, ukoliko bi mogli poslati i meni iste na email?
Bila bih Ti jako zahvalna, a i cijeli ovaj period bi mi sigurno bio laksi.
Zelim Ti zdravlje, srecu & mir.
Jelena
Draga Jelena,
hvala ti na lijepim riječima :) Pošaljem ti dijetu na mail.
Lp,
Sanja
Draga Sanja, drago mi je da sam naletela na ovaj tekst. Moja operacija je bila 01.07. Zadrzali su me u bolnici 6 dana zbog niskog kalcija. Davali su mi ga na kraju i infuzijom, pa i kad to nije upalilo prikljucili su mi ga na 24h. Ludilo….pukla mi je vena i kako je to veoma agresivno ruka mi je jos uvek kao da mi je neko prolio vrelo ulje na nju. Jos uvek sam promukla, nervozna, pomalo uplasena iako sam upoznata sa svim tim sranjima, jer je i moja mama operisana u svojoj 39g. kad sam ja imala devet. Mnogo se toga promenilo od 1986g osim toga ja sam u Frankfurtu. Trebam na terapiju jodom 06.08 i pre toga samo dva dana trebam prestati sa L-Thyroxom, doći ta dva dana na jos neke kontrole i onda ostajem…Moja najveća briga je moja devojcica od dve god. Moram biti u izolaciji od nje jos 4-5 dana. Tako su mi rekli. Svi govore kako to nije nista i da je izlecivo ali strah je tu i nervoza i sve to nespavanje, briga kako cu bez deteta i ona bez mene opet…Nije lako.
Draga Dusice,
Razumijem tvoje strahove i zao mi je sto ti se situacija dodatno zakomplicirala u bolnici. Vjerujem da ti nije lako zbog kceri, no velik dio si vec odvalila, pa nastavi samo hrabro dalje. Znam da nije jednostavno sve to prozivljavat, mozda najbolje da se usredotocis na prvi iduci korak bez previse gledanja unaprijed, da sacuvas snagu i zivce. Brzo ce sve biti iza tebe, a curica vjerujem da je dobro zbrinuta i bit ce joj samo slade vidjeti te uskoro nakon ove razdvojenosti:)
Zelim ti puno srece i neka sve sto prije prode, a sigurna sam da hoce ;)
Cuvaj se.
Veliki pozdrav od mene,
Sanja
Draga Sanja,
hvala sto ste svoje cijelo iskustvo odlucili podijeliti jer to itekako pomaze onima koji se nadju na istom putu, i utjesno je saznati da to kroz sto sada prolazimo je vec netko prosao i da ima kraja, da ce zavrsiti i da ce zivot opet postati normalan. Tim vise jer sad imamo viziju sto nas konkretno i tocno ceka, stoga veliko hvala i zelim vam puno srece i zdravlja u vasem zivotu!
Draga Nikolina,
puno hvala na lijepim riječima, drago mi je ako vam je moje iskustvo barem malo olakšalo vašu situaciju. Sve će biti brzo i iza vas.
Želim vam puno sreće i šaljem pozdrave,
Sanja
Draga Sanja,
dijagnoza mi je papilarni karcinom, cijela stitnjaca mora vani, uz limfne. Sve mi je novo, doslo mi je sve kao grom iz vedrog neba. Nisam znala sto me ceka, ali nakon tvoje price mi je lakse. Jedino me malo strah terapije jodom. Sto da jedem ??♀️ Puno bi mi olaksala kada bi mi na mail poslala dijetu…to me brine najvise…
Draga Ana,
drago mi je ako ti je moja priča barem malo pomogla. Šaljem ti na mail dijetu s malo joda :)
Veliki pozdrav,
Sanja
Odlican tekst,narocito nama koji prolazimo kroz isto.Zamolila bih vas da mi na e-mail posaljete dijetu bez joda.Puno pozdrava i sve najbolje.
Draga Dijana,
hvala puno na lijepim riječima. Šaljem dijetu na mail ;)
Draga Sanja, u nedjelju sam slučajno naišla na ovaj blog, puno puno se poklopilo i dogodilo i meni tim što sam puno starija imam 61godinu, muža, dve kčerke i dvojicu unuka koji su mi prioriteti u mom životu, koji su mi sve.U ludoj godini2020 godini korone kada sam počela da odbrojavam do penzije, mene koja nikad bolesna , zadesi papilarni karcinom štitnjače, mrak .Operacija na klinici za tumore u ZG do zadnjeg dana radila.Nisam znala što me čeka čerka i zet lječnici u par rečenica mi objasnila za dvije punkcije radjene prije i za operaciju koja je obavljena 2.2.2021 njihov kolega Dr. Boris Stupljar na klinici divan doktor.Cijela štitnjača vani, u bolnici 8 zbog kalcija koji sam primala infuzno,tu u bolnici imaš vremena razmišljati, i tu me hvata panika,strah,nervoza, nesigurnost, nas tri u sobi sa svojim opercijama svaki slučaj za sebe.Otpuštena 8 dan sa šakom ljekova za piti bez hormona da se javim na nuklearnu u Rijeci tamo živim. Dotuklo me na otpusnom pismu piše zločudni karcinom, joooj ja ga znala kako papilarni kriza suze, straha ja u svojoj glavi mislila da će taj pp karcinom nestati operacijom, a ono dijagnoza još gora. Prošli smo i to, uz podršku mojih svih bez hormona čekam 22.3.2020 idem 3 dana na nukearnu u Rijeci malo me strah ali bude dobro to tako mora da završim terapiju, i dalje po uputama lječnika nastaviti dalje živeti,do mirovine mi je još malo manje od 2 godine, kada ćemo oboje u mirovinu i dalje provoditi umirovljeničke dane, bez ove žurbe, novih informatičkih programa na poslu.Ja evo malo odužilaa, a kao skaratila sam ga i jošš nešto od nedjelje iza pročitanog tvog bloga svaki dan pišem što mi se ljepo dogodilo, juče četvrti dan bilo 4 lijepa događaja , ma kud je kraj, danas će mi bito ovaj odgovor na tvoj blog .):).Draga Sanja drago mi je što sam te ovako upoznala, uzela sam najpozitivnije iz cijelog tvog iskustva, želim ti puno puno sreće, zdravlja u daljem životi
pozdravlja te baka Tereza
Draga Tereza,
hvala Vam puno na lijepim riječima, drago mi je da ste sa mnom podijelili svoju priču i da Vam je, barem malo, pomoglo moje iskustvo.
Vjerujem da Vam nije bilo lako čuti dijagnozu no evo, već ste dobar dio priče “odvalili”, a imate i dobru podršku od strane bližnjih, što je važno.
Drago mi je da ste već sada unijeli neke male, pozitivne promjene u svoj život :)
Držim fige da brzo sve bude iza Vas, a do tada uživajte u malim stvarima, one su najslađi začini života ;)
Veliki pozdrav od mene,
Sanja
Draga Sanja,
puno ti hvala za ovaj blog, odnosno kartu puta i njegovih prepreka. Supruzi je dijagnosticiran papilarni karcinom štitnjače i nakon početne panike počela su pitanja i tvoja priča odgovara na puno pitanja. I ne samo to nego osvjetljava put koji slijedi. Kako si i napisala svakakve informacije su po svuda i teško je to sve spojiti u jednu smislenu priču, a što si nam ti pružila. Tvoja priča nam je dala optimizma i utjehe u ovim teškim danima. Hvala
Dragi Matej,
Hvala ti puno na lijepim rijecima i jako mi je drago ako je moja prica, barem malo, olaksala sok supruzi i tebi. Znam kako je biti u situaciji kada dobijes takvu dijagnozu i nades se odjednom s milijun pitanja u glavi. Rijesit ce se sve, to vam mogu maltene garantirati, samo polako, korak po korak. Ako vam ja mogu jos kako pomoci, bez ustrucavanja se javite.
Veliki pozdrav supruzi i tebi,
Sanja
Draga Sanja, moja šogorica je operirala čvor na štitnjači. preliminarni nalaz je bio folikularni adenom, a na kraju je nalaz papilarni karcinom, podtip folikularni, koji je začahure i rubovi odstranjenog tkiva nisu zahvaćeni.
Na 2.operaciji (jučer), odstranjena joj je cijela štitnjača. Doktor joj je danas rekao kako je 1.nalaz phd-a odstranjene štitnjače pozitivan na tumor. Boji se i ona, a i svi mi. Kakav je bio tvoj phd cijele štitnjače?
Draga Anita,
razumijem vas sve, pogotovo jer je inicijalni nalaz sugerirao nešto drugo, no iz mog primjera (i brojnih drugih ljudi s kojima sam komunicirala) vidite da će se sve to riješiti.
Moj phd je potvrdio inicijalni nalaz punkcije – papilarni karcinom.
Samo polako, dan po dan, nije ovo ništa tako strašno, brzo će sve to biti iza nje.
Veliki pozdrav od mene šogorici i tebi.
Sanja
Draga Sanja,
puno hvala na riječima ohrabrenja. Čekamo phd i nadamo se najboljem.
Pozdrav. :)
Moze dieta za smanenje kilaza
Pozdrav,
ako mislite na dijetu s malo joda, poslat ću vam je na e-mail.
Pozdrav,
Sanja
Evo da podjelim svoje iskustvo papilarni karcinom stitnjace koji je metastazirao prema mozgu operacija trajala 4.5 sata ostao u bolnici 10 dana nisam mogao gutati niti piti 7 dana… tak kad vidim da si 3 dana bila u bolnici pomislio sam ko i tvoj doktor jack pot hehe uglavnom drago mi je da si podjelila svoje iskustvo i pomogla ljudima koji se susrecu sa time… preporucio bi ulje od konoplje kod promjene raspolozenja jer mene je spasilo pogotovo nakon operacije smiruje i daje balans mozgu… proslo je 3 godine od operacije i za sad je sve dobro samo pozitivne misli i sve ce biti u redu…
Dragi Dario,
hvala ti na komentaru i što si podijelio svoje iskustvo. Drago mi je ako ti je moja priča pomogla, a i tvoj savjet će dobro doći onima koji nalete na naše iskustvo, s tim ciljem ovo sve i je tu, zato – hvala ti!
Drago mi je da si dobro i da je sve iza tebe, a najviše da je glava na mjestu :)
Pozdrav,
Sanja
Pozdrav Sanja,
interesuje se da li ste promjenili način ishrane nakon operacije i dijagnoze?
Da li ima nešto da ste iz ishrane izbacili i da li ima nešto što ste uveli nešto novo u svoju ishranu?
Veliki pozdrav i svako dobro vam želim!
Pozdrav Marta,
od moje operacije je prošlo 10 godina i mogu reći da se sigurno bolje hranim nego ranije, s godinama sam usvojila neke nove navike, ništa radikalno, rekla bih da sam malo osvijestila što je dobro, a još više što je bilo loše po pitanju moje prehrane ranije. Jedem sve, ali pametnije. Definitivno jedem manje junk fooda nego ranije, a danas kad ga i pojedem, pojedem ga s guštom. Puno povrća i jela na žlicu sam voljela i prije. Stvar je balansa, po meni. Inače, za ljude s našom dijagnozom nema namirnica koje bi trebalo izbjegavati, osim soje – koliko sam ja upućena. I jednom su mi rekli u ljekarni da ne bih trebala jesti zob ujutro jer “navlači” na sebe Eutyrox. Iskreno, toga za zob se ne držim i nisam primijetila ikakvo remećenje u razini hormona. A soju nisam jela ni prije :)
Tako da, slobodno se hrani kako si i ranije, eventualno razmisli koje svoje navike možeš poboljšati, ne samo po pitanju prehrane ;)
Sretno i također svako dobro ti želim :)
Veliki pozdrav od mene!
Sanja
Draga Sanja,
Ja sam jučer izašla iz bolnice, nakon odstranjenja štitnjače. PHD nalaz još čekam. Da imam čvorove na štitnjači otkrilo se na sistematskom pregledu, hormoni su bili ok.
Imam 64 godine, i teško mi je čitati koliko je mladih ljudi, poput tebe, pogođeno bolešću. Moj najveći dio zivota je iza mene, ali i ja bih unatoč tome, željela još dugo i dobro živjeti.
Hvala ti na tvom članku, jako si mi pomogla da lakse i mirnije čekam nalaz.
Uvjerena sam da su moji problemi sa štitnjačom počeli zahvaljujući stresu, uzrujavanju i problemima na poslu, te mi je jedna od najboljih životnih odluka bila prijevremeni odlazak u mirovinu. Stoga poručujem svima da rade na sebi da bi se naučili nositi sa stresom, ali i da se maknu iz stresnog okruženja, bilo obiteljskog, bilo poslovnog. Uvijek ima izlaza!!! Uvijek! To zapamtite!
Držite se,
Slavica
Draga Slavice,
hvala Vam puno na komentaru i što ste podijelili svoje iskustvo.
Apsolutno se slažem s ovim što ste napisali, ništa nije vrijedno našeg zdravlja, a izlaz uvijek postoji!
Veliki pozdrav od mene i sretno dalje sa svime,
Sanja
Draga Sanja,
Kao i mnogi slučajno sam naletila na članak i potpisujem sve što si napisala.
Imam 63 god. i zbog čvorova na štitnjači i pritiska na dušnik operirala štitnjaču a nakon nalaza PHD šok koji treba procesuirati. Optimistična sam iako mi to inače i nije jača strana pa tvoje riječi u kojima sam se i sama našla mi daju dodatnu sada potrebnu energiju, pa bila sam do sada potpuno zdrava bez i jedne tablete.
Idem slijedeći mjesec na jodnu terapiju pa me interesira prehrana koju si provodila prije terapije, smije li se jesti pečeno…
Hvala i ostani vedrog i snažnog duha,
Lijepi pozdrav
Draga Meri,
drago mi je da vam je moja priča pomogla. Poslat ću vam na mail dijetu s malo joda.
Veliki pozdrav,
Sanja
Draga Sanja da li bi mogla poslati dijetu sa malo jod.Poz.
Draga Lidija,
poslala sam vam dijetu na e-mail.
Pozdrav
Draga Sanjo moze i meni na mail dijeta za jod? Ceka me ubrzo operacija, pa da imam za svaki slucaj. Rezultat punkcije suspektna papilarna neoplazma.
Hvala;)
Dragi Gorane,
nema problema, šaljem na mail :)
Sanja