Kad sam bila klinka, uvijek mi je bila zanimljiva tatina kutija za alat. Moj tata je jedan od onih koji sve sami znaju popraviti, pa sam zbog te činjenice odrasla misleći da svi muškarci imaju kutiju za alat. U međuvremenu sam naučila svašta o muškarcima i životu općenito. I kao rezultat, sad imam vlastiti alat ;) Koji doduše držim u ukrasnoj kutiji s anđelima, no što je ambalaža doli ukras ;)
Nego, najzanimljivija u tatinoj kutiji za alat mi je bila libela. Bio mi je simpa onaj mjehurić unutra, pa mi se bio gušt igrati s njom. Kasnije, kad sam saznala čemu služi, bila mi je i dalje fascinantna. No nikako mi nije bilo jasno – kako ta libela zna da je na ravnom?
Ovaj mjesec sam imala nenadani trošak u stanu. Naljutilo me to, prosinac je sam po sebi najrastrošniji mjesec, i onda me još zadesio popravak protuprovalnih vrata. U najgorem trenutku, no šta ćeš. Oprostila sam se s tim iznosom teška srca i odlučila zaboraviti cijelu priču.
Dva tjedna kasnije, osvojila sam identični iznos na jednom nagradnom natječaju. Trebalo je napisati listu od pet želja Djedu Božićnjaku. Moje pisanje mi možda nikad neće donijeti Pulitzera, ali hoće džabe shoppinge, večere i putovanja :)
Ta situacija me natjerala na razmišljanje. To poravnavanje stvari. Poklopilo se s krajem godine, vremenom kad često, možda i nesvjesno, radimo malu rekapitulaciju. Naravnalo se toga, pogotovo kad povučem paralelu s 2017. Koliko je 2017. donijela promjena i teških trenutaka, 2018. je to poravnala. Naravno, nisam bila promatrač svog života koji je sjedio sa strane na klupi i jednostavno jedne godine imao malo manje, a druge malo više sreće. Ne mislim ni da to ima puno veze sa srećom.
Prošla sam kroz faze kroz koje sam morala proći. Bilo je zahtjevno, mukotrpno i na mahove sam htjela odustati. Činilo se preteško, ali jasno mi je da sam kroz to morala proći. Morala sam se provući kroz tu bodljikavu žicu kako znam, i iako nisam prošla bez ogrebotina i novih rana, taj put me doveo do ovog gdje sam sad. Na jednom mirnom, posloženom, lijepom mjestu. Našla sam svoj mir. I što je najvažnije, svjesna sam svake sekunde u kojoj jesam i zahvalna na svemu što mi se dogodilo. I onom lijepom i onom ružnom. Jer bez jednog, ne bi bilo drugog, sada to znam.
Sve se to poravna. I dođe na svoje. Samo ne smijemo zaboraviti da nismo slučajni promatrači uz cestu. Sami smo kreatori svog života. I iako ne možemo izabrati svaki situaciju koja nas zadesi, možemo odabrati kako ćemo reagirati na nju. To je najvažnija lekcija koju sam naučila ove godine. Uvijek sam reagirala impulzivno, nagonski. Sad malo stanem i razmislim. Zapitam se: ok, zašto me ova situacija/osoba ovoliko uzrujava? I kad se tako iskreno propitaš i još iskrenije odgovoriš – stvar postane puno jasnija.
Zadovoljna sam što više ne može svatko probiti moju membranu. Ne uzrujavaju me postupci nekih ljudi iz jednog, jednostavnog razloga – nisu mi dovoljno bitni. I to je to.
Zanimljivo kod poravnjavanja mi je i gledati kad se ta potreba ukaže drugima, a ima veze sa mnom. Kad sa zakašnjenjem dođu rješavati za mene davno riješene situacije. Tu nanovo spoznam svoj stečeni mir. Jer shvatim da mi njihov nemir (više) ne može ništa. Libele nam nisu sikronizirane, jebi ga. No ni ne treba se zamarat s vagama drugih ljudi. Netko drugi je zadužen za tuđa poravnanja – nepogrešiva gđa Karma.
A što je bilo u mom popisu želja Djedu Božićnjaku (ako se itko zapitao)? Evo ih:
- Da mi nitko ne čestita Božić preko grupnih poruka – ostvarilo se, hvala nebesima. Radije nikakava čestitka nego generička čestitka u grupi u koju me se potrpalo s trideset nepoznatih ljudi čije želje i pozdrave sam prisiljena čitati dok se ne sjetim utišati obavijesti
- Da mi se ne ulove baš sve božićne kile za trbuh, nek nešto ode sjevernije (može i južnije) – hmm, ovo ćemo tek vidjeti, ali kako stvari stoje, pobrinula sam se da ih ne fali nigdje (čari kad se poklope pms i blagdani)
- Da se Sam u kući 3 i službeno ukine jer ionako priznajemo samo 1 i 2 – na moj užas, saznala sam da postoje i 4. i 5. dio!
- Da konačno kupim ugly Christmas sweater i da bude najkičastiji i najtrash od svih – u planu je, ako tinejdžerice ne sruše shopping centre dok se ja domognem sniženja
- Da i ove godine dobijem gaće i čarape na poklon jer mi je baš zafalilo – k’o za vraga, nije se ostvarilo :( Morat ću se sama bacit u investiciju.
Eto, to mi je donijelo poravnjanje vage. Barem one materijalne. A za mir u svijetu, glad i dupine su ionako zadužene Missice ;)