Već dugo ti pišem ovo pismo. Ali onako kako ja to volim, u glavi. U Maksimiru, u šetnjama, u praznom hodu svojih inače kaotičnih misli. Znam sebe i znam da kad se nešto tako dugo kuha u meni, da će morat van, kad tad. No, s ovim nisam žurila, krojila sam ove riječi polako, kad mi je došlo, kad sam ti se htjela još više približiti, u glavi i u srcu. Nisam htjela okaljati ovaj ushit koji se u meni javlja kada mislim o svemu što ti želim reći, nikakvom žurbom, nikakvim pritiskom, čak ni činjenicom da već dugo nisam pisala – išta. Zajedno s tobom, u meni izgleda sazrijeva i neko, za mene netipično, strpljenje.

Dugo ja već mislim o tebi. Dugo te zamišljam, iščekujem. Sjećam se kad sam te prvi put poželjela. Danas mi je jasno da je tada bilo iz krivih razloga. Bilo je to davno. Puno se toga dogodilo otad. Zapravo, tih krivih razloga je bilo i kasnije, samo druge vrste. Dugo me to mučilo. Zašto mi ne stižeš, zbog čega te ne zaslužujem. Tada jednostavno nisam imala odgovore koje sada imam.

Onda bih te nazvala drugim imenom, znaš. No, to ime je ostalo previše ukaljano lažnim obećanjima i jednosmjernim čežnjama. Koliko god da mi je lijepo, ne bih ti ga više mogla dati.

Sada znam da dolaziš u najbolje moguće vrijeme. Jasno mi je i zbog lakoće s kojom si nastao, jer si nastao baš onda kada si trebao, onda kada si prvi put bio iskreno, obostrano, željen. Sve mi je to sad jasno i zahvalna sam svemiru i na svim onim prijašnjim lekcijama. Sve me to dovelo do tebe. I kako da ne zaključim da je vrijedilo?

Znaš, pile moje, tvoja mama je svašta prošla u životu. Jednom ću ti ispričati, malo po malo. Kroz moja iskustva, želim i tebi pomoći da učiš i rasteš. Utvaram si da ću te znati naučiti svemu što smatram da je bitno i usmjeriti te u pravom smjeru da nastaviš dalje rasti sam.

Naučit ću te da ne postoje loši ljudi. Naći ću načina da ti, primjereno tvojoj dobi, približim činjenicu da su neki ljudi jednostavno oštećeni. Da su ih oštetila životna iskustva i okolnosti u kojima su se našli, i da s njima treba biti oprezan, ali i da ih ne treba odbaciti. Isto tako, pokušat ću te naučiti da ne trebaš biti oslonac svakome i da ne moraš nositi svačiji teret jer je to nešto u čemu je tvoja mama dosta griješila. Vaga u odnosu mora biti poravnata, ne može uteg uvijek padati na jednu, uvijek istu stranu.

Naučit ću te da se ne bojiš života. I danas se u nekim situacijama znam osjećati kao ona ista, plaha djevojčica koja se boji ljudi, novoga, nepoznatoga. A ne valja tako, pile moje. U sigurnoj zoni nitko nije rastao niti učio. Naučit ću te hrabrosti, odvažnosti, naučit ću te da se znaš zauzeti za sebe. Ali nikako te neću uvjeravati da si najbolji i nepogrešiv. Najgori ljudi su bahati ljudi, i to bahati bez pokrića. Nećeš biti mamin savršen princ već ću dati sve od sebe da budeš čovjek koji zna priznati svoje greške i tražiti oprost kada je potrebno.

Naučit ću te da voliš prirodu i životinje. I moooore, svakako more. Pokušavam već sad, dok još nisi tu. Znaš, već smo mi puno šetali skupa, pa i po maminom voljenom Maksimiru. Ispričat ću ti jednom kako smo skoro upali skupa u jezero jer je tvoja luda mama htjela uslikati mamu patku i njene preslatke male pačiće. Uspjela sam joj se približiti, skužile smo se, kao majka majku ;)

Imali smo nas dvoje još lijepih susreta sa životinjama. Ispričat ću ti nekom prilikom, kada smo bili na jednom seoskom imanju i kako su mamu htjeli uslikati pored konja. Prizor je bio za pamćenje, jer čim sam stala pored njega, on je spustio glavu prema mom trbuhu. Osjetio te, pile moje. I kako da te onda ne učim da voliš životinje? Ima i jedan dragi nam pas, no on te, čini mi se, tek odnedavno počeo kužiti.

Pokušat ću ti objasniti važnost prijateljstava u životu. Te karte je mama dobro odigrala. Obitelj je važna, ali ti je nametnuta rođenjem, a ovu drugu obitelj ćeš odabrati sam. Naučit ću te da pametno biraš, ali i da ne moraju svi odabiri biti za cijeli život. S nekim ljudima te spoje životne okolnosti, a s vremenom vas te iste, ili neke potpuno druge, mogu razdvojiti. I to je skroz ok. Ne daj da ti vrijednost odnosa određuje vrijeme i trud koje si uložio u njega jer ćeš propustiti vidjeti rok trajanja onih kojima je on prošao. Mami se događalo, u svim vrstama odnosa.

Naučit ću te i da je ok biti ponekad i tužan. Život nisu samo sretni trenuci, ravna crta bez uspona i padova. Ako baš nikad ne padneš, pa kako ćeš znati da si krenuo prema gore? Objasnit ću ti i da će ti biti lakše ako podijeliš tu tugu s drugima. Voljela bih da ne kopaš bol u sebe, tako nastaje korov duše, pile. Isto tako, sretni trenuci su slađi kada ih imaš s kime podijeliti. Smiješ naravno ostaviti i koji bombon samo za sebe, ti si bio jedan od mojih ;)

Učit ću te o važnosti hobija. Neću ti nametnuti hrpu aktivnosti, ali ću te poticati da istražuješ, da se ne bojiš isprobavati pronaći u čemu si dobar, a isto tako odustati kad te nešto prestane iskreno veseliti. Jedan od ljepših osjećaja je kada radiš nešto kreativno, samo tvoje, što te ispunjava i raduje. Mama je svoje dosta kasno pronašla, iako je oduvijek tinjalo u njoj, baš zato što ju ključni ljudi nisu poticali na njenom putu, ali i zato što nije imala hrabrosti otvoriti se svijetu. Kao što vidiš, više nema taj problem ;)

Divno je vidjeti tu djetinju radost koja se javi na nečijem licu kada priča o nečem što voli. To je crta koju jako volim kod tvog tate, uz sve ostalo što volim na njemu. Obećajem da se nećemo cmakati pred tobom. U biti, tko te šiša, mali, trpi nas :)

Tvoj dragi djed je nedavno komentirao za mog brata i mene kako smo kao mali maltene živjeli u knjižnici. To bih ti voljela prenijeti, ljubav prema pisanoj riječi. Pa makar čitao i ona znanstveno-fantastična s…a kao tvoj ujko, ali poticat ću te na čitanje. To će te obogatiti, pile moje, pokušat ćemo ti usaditi tu želju za otkrivanjem novih svijetova.

Učit ću te zahvalnosti. Učit ću te koliko je važno da, čak i onda kada nisi zadovoljan svime u svom životu, da budeš zahvalan na onome što imaš. Jer uvijek se ima na čemu biti zahvalan. Mama je do te lekcije došla na teži način, ali je možda baš zato toliko zahvalna na miru koji već duže vrijeme osjeća u sebi.

Ukazat ću ti na važnost sitnica. Onaj tko ne zna uživati u malim stvarima, vječno će bit nezadovoljan. To je zato što je „fiks“ koji dobijemo kad nam se događaju velike, pozitivne stvari rijeđi jer njih treba dočekati. Naučit ću te da ne živiš samo od jednog velikog događaja do drugog, jer život je i sve ono između. I znaš što, puno je realnije to „između“.

Naučit ću te, vrlo rano, da poštuješ karmu. Objašnjavat ću ti od malih nogu da ne radiš drugima ono što ne želiš da drugi rade tebi. I upravo to će ti biti glavni moralni kompas kada ne budeš siguran postupaš li ispravno. To vrlo važno pitanje koje ćeš si postaviti – Kako bih se osjećao da netko ovo napravi meni? I znat ćeš, vjeruj mi. Svijet bi bio puno ljepše mjesto kada bi se ljudi češće usudili to zapitati.

Učit ću te da se smiješ, puno, puno. Mami ništa ne puni srce više od iskrenog smijeha ljudi koje voli.

Objasnit ću ti da se ne bojiš promjena u životu, bilo koje vrste. Već sam ti napisala da u comfort zoni ne rasteš. A kako ćeš znati da si zapeo u comfort zoni, zapitat ćeš se možda nekad. Po tome, pile moje, što ćeš se osjećati sigurno, ali će u tebi ipak tinjati neki nemir. Kada pronađeš mir, kada u sebi nađeš taj mir, onda ćeš znati da si na pravom mjestu. A put do njega najčešće nije lak, niti treba biti. Pričat ćemo još puno o tome. No zapamti, taj unutarnji osjećaj mira neka bude tvoj vodič kroz život.

Ima još toliko toga, pile moje. Nemoguće je napraviti to-do listu lekcija za postaviti nekog na noge i učiniti ga dobrim čovjekom. To mi je jasno. Ali upravo to mi je cilj. Da napravim sve što mogu da te učinim dobrom i snažnom osobom, da ti budem potpora na tom putu, tvoja sigurna luka i oslonac za sve što dolazi. Trudit ću se, griješit ću, ali obećajem da ću dati sve od sebe.

No, neću ja to sve sama, anđele. Ne znam što ćeš reći na ovu svoju ludu mamu, ali tatu smo ti dobro odabrali. Istina da sam izgubila svoje voljene inicijale, ali s njim sam dobila toliko toga. A sad ćemo, nas dvoje skupa, dobiti tebe. Ali nismo mi jedini koji ti se veselimo. Ima nas, baka, djedo… Čekaj da upoznaš svog djeda. On će ti se svidjeti više od svih nas zajedno :)

A što te ja sigurno neću naučiti? Molim te, ne pitaj mamu o autima, o sportu, o znanstvenoj fantastici… Pogotovo me ne ispituj o geografiji, mama ti se pogubi čak i oko oceana, a kamo li točne lokacije nekih gradova. I to je ok, nismo svi za sve, i to ću te naučiti. Srećom, imat ćeš kog pitat i za takve stvari. Tvoj tata će te naučiti još puno toga o čemu ja nemam pojma. Zapravo, učit ćemo mi puno skupa, jedni od drugih i jedni sa drugima. Jer to je život, sine. Ne znam ja sve zato što sam starija od tebe i to ću ti isto dati do znanja.

Baš me zanima hoćeš li biti jutarnja ptica na tatu ili noćna na mamu. Nemoj biti na mamu, barem ne na početku, pliiiz.

Hvala ti na lijepoj, i za sad, skroz ugodnoj trudnoći. Jedino ne kužim ono uskraćivanje čokolade prvih mjeseci. Pa koje dijete ne voli čokoladu, seronjo mali? Uglavnom, pamti pa vrati.

Volim kad mi se javiš. Volim što je to sad sve češće i češće. Iako, gotovo da nemam dokaza za druge jer se ukipiš čim te želim pokazati. Osim one dvije snimke koje sam uspjela uloviti kriomice, eto ti na, lopinice mala.

Razveselilo me to da već imaš kosicu. Potajno (i ne toliko potajno zapravo) se nadam da ćeš biti crni čupavac na tatu. No vidjet ćemo. Tata je imao plave loknice kao mali :) Voljela bih da naslijediš njegove tople, smeđe oči. One su bile prvo što sam primijetila na njemu.

Ne znam kako to da sam oduvijek znala da ćeš biti ON, mali pišonja. Tata se nadao curici, ali tko ga šiša, ti i ja smo došli na svoje. Sjećam se kako sam jednom surfajući u sklopu nekog članka naletila na fotografiju dječaka uslikanog s leđa. Instinktivno sam ju sačuvala. Nešto neopisivo snažno sam osjetila gledajući tu sliku. Bilo je to u jednom prijelaznom periodu mog života, kada sam se „slagala“. Kao da mi je netko gore htio poslati nadu, utjehu, poruku. Manje od godinu dana kasnije, saznala sam da nosim tebe.

Baš me zanima što ćeš mislit o meni. Hoću li ti biti ona naporna, dosadna mama koja te samo šopa hranom, koja ti prigovara zbog nereda i stalno nešto grinta, ili ćeš misliti da sam cool, jer pišem, jer su me i objavljivali, jer sam malo putovala, jer sam oduvijek samostalna, u konačnici jer sam prošla sve što sam prošla? Ajde bar ću si još neko vrijeme utvarati, bar dok ne naučiš pričati i reći mi svašta, da ću biti ova druga, cool i zanimljivija varijanta. Pusti me da maštam, prase moje malo :)

Slažem ovih dana tu tvoju minijaturnu robicu i ne vjerujem da nam stižeš, štruco. Kao prvo, je li moguće da ćeš biti tako mali? Kao drugo, veselim ti se i bojim te se istovremeno. Puno se toga događalo u zadnje vrijeme, ali sad kad su se vanjske okolnosti primirile, postajem sve svjesnija da zaista stižeš. I što ćemo onda? Hoćemo li znati to nas troje? Daj nam pomozi i ti malo, da se ne osjećamo još izgubljeniji nego što ćemo vjerojatno biti.

A što ova tvoja luda mama može zatražiti od tebe, nakon svih ovih pobrojanih lekcija koje ona želi prenijeti tebi? Pa za početak, daj mi samo da se tu i tamo dobro naspavam, sve ostalo ćemo nekako, u hodu. Dok se budemo vozili po Maksimiru, sve ćemo se pokušati dogovoriti ;)